disgràfičārka

im. ž. G disgràfičārkē, DL disgràfičārki; mn. N disgràfičārke, G disgràfičārkā/disgràfičārkī žena koja pati od disgrafije

disgràfičārov

prid. G disgràfičārova; ž. disgràfičārova, s. disgràfičārovo usp. disgrafičarev

disgràfija

im. ž. G disgràfijē med. poremećaj pri pisanju prouzročen oštećenjem središnjega živčanog sustava

dȉsk

im. m. G dȉska; mn. N dȉskovi, G dȉskōvā 1. sp. okrugla kovinska ploča koju atletičar baca u daljinu [bacanje diska] 2. tehn. tanja okrugla ploča posebne namjene [~ na kočnicama automobila]  tvrdi ~ inform. sredstvo za pohranu i prijenos podataka koje se sastoji od jednoga ili više diskova u zatvorenome kućištu

diskèta

im. ž. G diskètē; mn. N diskète, G diskétā inform. okrugla, savitljiva magnetska pločica, obično u plastičnome omotu, koja služi za pohranu i prijenos podataka s jednoga osobnog računala na drugo

dìskont

im. m. G dìskonta; mn. N dìskonti, G dȉskōntā veliki trgovački centar u kojemu se prodaje roba po sniženim cijenama

diskontinuìtēt

im. m. G diskontinuitéta v. isprekidanost

dìskontnī

prid. G dìskontnōg(a); ž. dìskontnā, s. dìskontnō koji se odnosi na diskont [diskontna prodaja]

diskotéka

im. ž. G diskotékē, DL diskotéci; mn. N diskotéke, G diskotékā 1. zbirka gramofonskih ploča ili CD-a 2. prostorija u kojoj se pleše uz glazbu

diskrécija

im. ž. G diskrécijē 1. osobina onoga koji je diskretan i svojstvo onoga što je diskretno 2. isključivo pravo odlučivanja

diskrécījskī

prid. G diskrécījskōg(a); ž. diskrécījskā, s. diskrécījskō koji omogućuje komu isključivo pravo odlučivanja [diskrecijsko pravo]

diskrètan

prid. G diskrètna; odr. diskrètnī, G diskrètnōg(a); ž. diskrètna, s. diskrètno; komp. diskrètnijī 1. koji djeluje suzdržano i trudi se da ne povrijedi koga [diskretan čovjek] 2. koji odražava čiju suzdržanost i nastojanje da koga ne povrijedi [diskretna primjedba]

diskriminácija

im. ž. G diskriminácijē; mn. N diskriminácije, G diskriminácījā pol. nepriznavanje i ograničavanje prava pripadnicima drugih rasa, kultura, vjera ili drugoga spola

diskriminírati

gl. dvov. prijel. prez. 1. l. jd. diskrimìnīrām, 3. l. mn. diskriminírajū, imp. diskrimìnīrāj, aor. diskriminírah, imperf. diskrimìnīrāh, prid. r. diskriminírao, prid. t. diskrimìnīrān ograničiti/ograničavati prava pripadnicima drugih rasa, kultura, vjera ili drugoga spola

diskùsija

im. ž. G diskùsijē; mn. N diskùsije, G diskùsījā v. rasprava

diskùtant

im. m. G diskùtanta; mn. N diskùtanti, G diskùtanātā osoba koja sudjeluje u diskusiji, sudionik diskusije

diskùtantica

im. ž. G diskùtanticē; mn. N diskùtantice, G diskùtantīcā žena koja sudjeluje u diskusiji, sudionica diskusije

diskùtantičin

prid. G diskùtantičina; ž. diskùtantičina, s. diskùtantičino koji pripada diskutantici

diskutírānje

im. s. G diskutírānja; mn. N diskutírānja, G diskutírānjā v. raspravljanje

diskutírati

gl. nesvrš. neprijel. prez. 1. l. jd. diskùtīrām, 3. l. mn. diskutírajū, imp. diskùtīrāj, aor. diskutírah, imperf. diskùtīrāh, prid. r. diskutírao v. raspravljati

diskvalificírati

gl. dvov. prijel. prez. 1. l. jd. diskvalifìcīrām, 3. l. mn. diskvalificírajū, imp. diskvalifìcīrāj, aor. diskvalificírah, imperf. diskvalifìcīrāh, prid. r. diskvalificírao, prid. t. diskvalifìcīrān 1. proglasiti/proglašavati koga nesposobnim za što 2. sp. svrš. udaljiti s natjecanja [~ zbog uporabe nedopuštenih sredstava]

diskvalifikácija

im. ž. G diskvalifikácijē; mn. N diskvalifikácije, G diskvalifikácījā 1. proglašavanje koga nesposobnim za što 2. sp. udaljavanje s natjecanja [~ zbog uporabe nedopuštenih sredstava]

dislèksičan

prid. G dislèksična; odr. dislèksičnī, G dislèksičnōg(a); ž. dislèksična, s. dislèksično koji pati od disleksije [disleksično dijete]

dislèksičār

im. m. G dislèksičāra, V dislèksičāru/dislèksičāre; mn. N dislèksičāri, G dislèksičārā osoba koja pati od disleksije

dislèksičārev

prid. G dislèksičāreva; ž. dislèksičāreva, s. dislèksičārevo koji pripada disleksičaru; sin. disleksičarov

dislèksičārka

im. ž. G dislèksičārkē, DL dislèksičārki; mn. N dislèksičārke, G dislèksičārkā/dislèksičārkī žena koja pati od disleksije

dislèksičārov

prid. G dislèksičārova; ž. dislèksičārova, s. dislèksičārovo usp. disleksičarev

dislèksija

im. ž. G dislèksijē med. poremećaj pri čitanju prouzročen oštećenjem središnjega živčanog sustava

dispèrzija

im. ž. G dispèrzijē; mn. N dispèrzije, G dispèrzījā 1. fiz. rasap svjetlosti, rastavljanje bijele svjetlosti na niz boja pri prolazu svjetlosnoga snopa kroz staklenu prizmu, posljedica ovisnosti indeksa loma stakla o valnoj duljini svjetlosti 2. kem. smjesa u kojoj je jedna tvar ili više tvari raspršeno u kojoj drugoj tvari u obliku sitnih čestica

distancírati se

gl. dvov. povr. prez. 1. l. jd. distàncīrām se, 3. l. mn. distancírajū se, imp. distàncīrāj se, aor. distancírah se, imperf. distàncīrāh se, prid. r. distancírao se, prid. t. distàncīrān 1. v. odmaknuti se pod odmaknuti pren. 2. v. odmicati se pod odmicati pren.

dìstih

im. m. G dìstiha; mn. N dìstisi, G dȉstīhā v. dvostih

distribúcija

im. ž. G distribúcijē; mn. N distribúcije, G distribúcījā 1. postupak kojim se što dijeli korisnicima [~ električne energije] 2. mat. pravilo prema kojemu je a (b + c) = ab + ac

distribúcījskī

prid. G distribúcījskōg(a); ž. distribúcījskā, s. distribúcījskō koji se odnosi na distribuciju [distribucijsko središte]

distribuírati

gl. dvov. prijel. prez. 1. l. jd. distribùīrām, 3. l. mn. distribuírajū, imp. distribùīrāj, aor. distribuírah, imperf. distibùīrāh, prid. r. distribuírao, prid. t. distribùīrān v. dijeliti, podijeliti

distributívnōst

im. ž. G distributívnosti, I distributívnošću/distributívnosti mat. svojstvo da je a (b + c) = ab + ac [~ množenja]

dȋšnī

prid. G dȋšnōg(a); ž. dȋšnā, s. dȋšnō koji se odnosi na disanje, koji služi za disanje [~ organ]

dìtiramb

im. m. G dìtiramba; mn. N dìtirambi, G dìtirāmbā knjiž. 1. starogrčka lirska pjesma u čast bogu Dionizu 2. pjesma u kojoj se veličaju priroda, život i životne radosti

dȉv

im. m. G dìva, V dȉve; mn. N dìvovi, G dȉvōvā 1. ljudsko biće iz priča natprirodne veličine i snage 2. pren. krupan čovjek koji snagom i veličinom nadmašuje druge ljude; sin. gorostas, kolos pren., ( orijaš); ant. patuljak

dȋvan

prid. G dȋvna; odr. dȋvnī, G dȋvnōg(a); ž. dȋvna, s. dȋvno; komp. dìvnijī 1. koji svojom neobičnom ljepotom izaziva divljenje [~ glas; divna slika] 2. koji je veoma ugodan, dobar ili vrijedan [~ čovjek; divna predstava; divno vrijeme]; sin. krasan

divergèncija

im. ž. G divergèncijē 1. postupno uzajamno razilaženje ili povećavanje različitosti 2. mat. svojstvo niza ili reda da ne teži nekoj konačnoj graničnoj vrijednosti 3. fiz. svojstvo snopa zraka da se zrake razilaze u vidnoj točki; ant. konvergencija

divergèntan

prid. G divergèntna; odr. divergèntnī, G divergèntnōg(a); ž. divergèntna, s. divergèntno 1. koji odstupa od čega, koji se razlikuje od ostalih 2. a. koji se razilazi od drugih koji potječu iz iste točke [divergentni snop] b. koji ima svojstvo da se u njemu zrake razilaze od drugih koji potječu iz iste točke [divergentne leće]; sin. rastresni; ant. konvergentan, sabirni

divertìmento

im. m. G divertìmenta glazb. orkestralna skladba vesela ugođaja

divèrzant

im. m. G divèrzanta; mn. N divèrzanti, G divèrzanātā vojnik koji izvodi iznenadne i prikrivene akcije kojima je cilj nanošenje gubitaka neprijatelju

divèrzantica

im. ž. G divèrzanticē; mn. N divèrzantice, G divèrzantīcā vojnikinja koja izvodi iznenadne i prikrivene akcije kojima je cilj nanošenje gubitaka neprijatelju

divèrzantičin

prid. G divèrzantičina; ž. divèrzantičina, s. divèrzantičino koji pripada diverzantici

divèrzantskī

prid. G divèrzantskōg(a); ž. divèrzāntskā, s. divèrzantskō koji se odnosi na diverzante [~ vod]

divèrzija

im. ž. G divèrzijē; mn. N divèrzije, G divèrzījā 1. vojn. iznenadna i prikrivena akcija kojoj je cilj nanošenje gubitaka neprijatelju 2. pren. postupak kojim se nanosi šteta ili izaziva pomutnja [politička ~; poslovna ~]

divìdend

im. m. G divìdenda; mn. N divìdendi, G divìdenādā/divìdēndā v. djeljenik

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga